Zimska utrka – POLANE 12.02.2006.
Nedjelja, 12.02. 05:50 h. Pali se radio, svira neki užasni tehno, dižem se i psujem sam sebi mamu blesavu što me rodi takvog šumastog, dok sav svijet spava s navinutim budilicama u 10 za misu, ja se dižem u 5:50 da bi išao na utrku po snijegu na –9 celzijevaca u Delnice. Tu mi se već namakao osmjeh na lice jer sama pomisao na utrku po snijegu pumpa adrenalin po žilama. Kak sam ustajao iživciran tehnom zahaklal sam bajk i srušio ga drito na radijator. Bučni prasak i sljubljivanje epica s Lipovica rebrima ne samo da je zbudil cijelu kuću nego i sve cucke u ulici.
U 7:15 kod Buhina, trpamo bajkove u njegov kombi, dolazi Bojan i obznanjuje nam da je zaboravio spd šuz. Krećemo i putem kupimo Hamdiju, Klaudiju i Marka. Hamdija naravno žvače burek i ubija nas s pričom. Nekako (bar meni) skroz brzo stižemo u Delnice i još ta 4 kilometra do Polana blejimo u hrpe snijega i prekrasan pejzaž. Vani –9, nebo plavo ko pripremljen Dinamov dres za večerašnje gaženje Hajduka, snijeg se svjetluca ko u katalogu za Šladming, a iz lovačke kuće dopiru zvuci mladog srndaća kojeg dave u gulašu… ma zimska idila totalno. Maznem si kuhanicu na šanku i utrka počinje. Mislim da sam jedini debil koji se rasipo već na startu, al ajde vučem dalje i lovim bandu, nižem ih na brdu ko očice na igli za štrikanje, Bojan leti, ON LETI s razvezanim najkicama na spd pedalama i prkosi zakonima fizike. Završavam prvi krug i brijem kak mi dobro ide i 20 m pred krajem kruga izletim sa staze na glavu u metar snjega. E jebiga… dok sam se izvuko van i otreso, one sve očice sa štrikače igle nanizaše mene. I tak još bar 4-5 puta se rasipam tak da mi je na kraju već postalo smiješno. Ekipa se isto rasipava ko blesava, bilo je tu razno raznih salta, zgrčki i raznoški, Marko Tuškanac je zgazio Luku Šišmiša, mali s Pevecom na leđima pretrčal pola staze, v-brejkovi zaleđeni… Zadnji krug je staza postala skroz kašasta i teško prohodna, proklizavanje na svakom metru, spust zrauban, ma LET 3 skroz! Prolazim kroz cilj, srebrni Bojan pizdi zakaj nije prvi a Hamdija kraj njega bljuje i nemre doći k sebi unatoč 6. osvojenom mjestu. Buhin 9. ja 10. Marko 11. Slijedi fantastičan grah s kobajicom, gulaš z žgancima i karlovačke. Kakva divna završnica. Krasna utrka, odlična organizacija, prekrasan dan u prekrasnom ambijentu. Živio Gorski kotar! Vraćamo se na ljeto. Definitivno!