AKCIJA ZAPREŠIĆ – putopis
Počinje nedjelja 02.04., okružen sam šarolikim alkoholnim pićima, gustim dimom, zvucima hrvatskih ratno-domoljubnih pjesama, razvratnim ženama tj. svim onim što je vama draga djeco i članovi – STROGO ZABRANJENO!! Kadli, u 03:44 h stiže poruka od Tome iz pakla nekog sesvetskog cajka-kluba koji veli: «Brijem da ne idem u Zaprešić». Odlučno reagiram i obavještavam ga da ne zajebava i da ga zovem u 8! Ujutro u 07:55 me budi poruka od Jure Tuškanca koji veli (citiram): «E nemoj se ljutit al stvarno me boli grlo i neću se zajebavat da se još razbolim, a stvarno bi htio otić al nesmijem se zajebavati i izostajat iz škole trebam ocjene ispravljat a kak ću ak se razbolim». Ah, ti Tuškanci… Zovem Tomu i prijetim mu napadom genitalija let lampom i kombinirkama ukoliko se ne odazove. Nešto kasnije nalazimo se na okretištu u Dubravi; Tomo skvrčen leži na klupi i drijema dok sused Hoki uletava sa ful opremom za bojevo djelovanje i urla: «Ajmo, ajmo!!» Krećemo u 09:10 iz Dubrave, kupimo Bojana kod Vinogradske i u peloton formaciji stižemo u Zaprešić u 10h. U obližnjoj kafani čekamo obitelj Špoljarec, organizatore i ostalu ekipu te oko 11h krećemo svi skupa napravit đir. Simpatična grupa (u sastavu dvije simpatične gospođe koje jedine znaju put, gospođa sa šeširom od koje sam puno naučio o savskom ekosustavu i splavima, gospon Srećko sa suprugom, još dva gospona, nekoliko potencijalnih zaprešičkih bajkera, dvije mlade zaprešićanke te nezaobilazna baka na tomosu) kretala se po lokalnim makadamskim putima prvo do skele a zatim oko jezera Zajarki do restorana «Zlatno jezero» gdje nas je čekao fantastičan ručak i druženje. Zapečeni grah, kobasice, domaće buhtle, gemišti, 66. rođendan gospođe Dragice garantirali su vrhunsku feštu do kasno u noć ali budući da smo mi samosvjesni brdski biciklisti (kao što smo se i prezentirali) odolili smo tom iskušenju i udovoljili svrbljivim tabanima polaskom kući ali preko krasnog nam Zagorja. Naš dragi podprecednik je nakon što je čuo plan, svojim izrazom lica jasno odavao htjenje i veliku želju da nam se pridruži, koja se u njemu žestoko borila s osjećajem privrženosti svojoj obitelji. Teška odluka, zbilja teška… I tako mi nastavljamo naše putovanje kroz Jablanovec, Bistru, Stubake, Donju i Gornju Stubicu do spomen područja Rudiju Perišinu i njegovom MIG-u gdje stajemo na pijaču. Čekaju nas brda Svetog Mateja i Laza gdje skrećemo u šumu po biciklističkoj stazi br. 1. Taj dio je definitivno bio nagrada za pređeni put, prekrasna šuma, junački spustovi ali i usponi skroz do Planine Gornje i mojih friško pokrečenih voćki. Tomo nas drogira nekim svojim hom-mejd kvazifruktoznim bombonima i zadnjim snagama se penjemo iznad Donje Planine i spuštamo kroz Kučilovinu i Markovo Polje do Sesveta gdje se na cajgeru lagano pojavljuje stotkica. U Sesvetama rasulo. Do tog trenutka savršena formacija se raspada; Tomo odlazi barit neku trebu na semaforu, Bojan i ja se brinemo za suseda jer nam je zadnjih par kilometara netragom nestao. Nakon 10ak minuta stiže sused i bunca o voćarni, bananama, ćevapima kod Rubelja gdje je na kraju i završio. Rastajemo se u Dubravi sa prijeđenih 103 km.. Sused će od sad stalno bititi s nama jer on je pravi Ciklus. Čestitam junacima suvozačima na zavidnoj prosječoj brzini, zahvaljujem im na ugodnom društvu te se svi skupa zahvaljujemo gospođama iz udruge Ekoturistiko na srdačnom prijemu, ručku i druženju . Preporučamo se i za buduće akcije i suradnju.