XCO Vučja staza
jedna od nama sa kontinenta najudaljenijih utrka, Otok kod Sinja.
Kako je bilo ? Vruće !
Domaćini nas lijepo ugostili, sportska dvorana poslužila nam je za prespavati, neki su digli i šator ispred, od starta nas je dijelilo dvadesetak metara tako da smo logistički bili na odličnoj poziciji.
Staza ove utrke fizički je jedna od težih, sa nekih 150m uspona po krugu, iako nije bilo toliko strmih uspona već su isti bili razumno raspoređeni uz nekoliko kratkih strmih segmenata, vrućina je oduzimala snagu cijelim putem. Cijela staza je koncipirana tako da veći dio staze omogućuje pretjecanje te samim time nije bilo značajnijih čepova tijekom utrke.
Prvi dio staze prolazi kroz livade(pašnjake) te iako na prvi pogled nezanimljivo ubrzo se dolazi do laganijih spusteva te dužeg šireg makadamskog uspona, a sunce pržiiii. Odradivši par uspona nailazimo na prirodni rock garden koji nije bezazlen kad si u crvenom i izmučen od uspona, nakon uspješnog rock gardena prolazi se kraj nekoliko seoskih kućica( malo podsjeća na DH utrke koje prolaze putevima između kuća) te dolazimo na brzi spust preko livade na kojoj se nalazi nekoliko dropova gdje se nećeš zabaviti ukoliko te iznenade na cca 40kmh, dolazimo na par umjetnih mostića od šljunka te dalje livadom do kratkog, strmog lakat zavoja po sipkoj suhoj zemlji koji nas dalje vodi kroz šumu na umjetni betonski bent do kratkog uspona i brze singlice kroz drugi dio šume iz koje izlazimo na najjstrmiji kratak uspon(cca.20m) koji je nekima zadavao probleme jer je bio dosta tehnički tj. puno je faktora ovisilo o uspješnosti, tlak stražnje gume, vrsta gume, raspored težine i snaga tj. prijenos, ukoliko se sve poklopi odradit ćete uspon bez proklizavanja, u protivnom se gura, imao sam sreću da za razliku od trening krugova na utrci je sve prošlo u redu, pri vrhu uspona hvata se dah te se dolazi do vrha kamenog dijela staze, cca 30m peglanja po kamenju te ulazimo u šumu i posljednji dio staze, brzi spust po travi među drvećem te lagano penjanje do početka najatraktivnijeg dijela za gledatelje jer se 3-4 switchbacka gledalo sa startno/ciljne ravnine i čulo glasno navijanje te komentari voditelja, ovaj iako gledateljima impresivan nije pretjerano tehnički zahtjevan no potrebno je dosta usporiti kako bi se svaki switchback uspješno(i sigurno odradio), izlaz sa switchbacka natrag na singlicu, još jedan slatki spust do drvenog mosta te posljednjih pedesetak metar sprint u finish. Ovako je otprilike izgledala staze, vjerojatno sam nešto izostavio jer je dosta toga u magli s obzirom da je utrka bila stvarno naporna. Domaćini su jako dobro iskoristili prednost domaćeg terena što se vidjelo i po rezultatima te vremenima segmenata na spustevima gdje su uredno dobivali i preko 15sek po spustu, pa ako tome dodaš da imaš četiri i više krugova a na svakom krugu petnaestak sekundi prednosti dolaziš do dobrih vremena pa na kraju i odličnog rezultata. U kategoriji starih, nemoćnih, sport i rekreativaca uspio sam se dovući do petog mjesta, uvijek može bolje, ali me staza iscijedila maksimalno. Još jednom čestitke organizatorima Kamešnica cycling team te se nadam se vidimo i slijedeće godine….
od Ciklusa nastupili , Varenina, Habuš, Grahli, Orel, Plevnjak (Štefica, Maja, Marina kao logistika)